ALLAHOV RAZGOVOR SA MUSAOM, A.S.


Kada je stigao do vatre na brdu Turu, Musa, a. s., suocio se sa jednom velikom cinjenicom: Allah, dž. š., mu se obratio iz jednog drveta i ucinio mu otkrovenje. Ovo prvo Allahovo otkrovenje Musau, a. s., na slijedeci nacin se istice u Kur’anu:
A kad dode do vatre, neko ga zovnu s desne strane doline, iz stabla, u blagoslovljenom kraju: “O, Musa, Ja sam - Allah, Gospodar svjetova! (Al-Qasas, 30)
A kad do nje dode, neko ga zovnu: “O, Musa,
Ja sam, uistinu, Gospodar tvoj! Izuj, zato, obucu svoju, ti si, doista, u blagoslovljenoj dolini Tuva.
Tebe sam izabrao, zato ono što ti se objavljuje slušaj!
Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga, osim Mene, nema; zato se samo Meni klanjaj i namaz obavljaj - da bih ti uvijek na umu bio! (Ta-ha, 11-14)
Ovo je prva objava koju je primio Musa, a. s., i on je, od sada, Allahov poslanik. Allah, dž. š., mu je saopcio da ga je izabrao kao poslanika. Obratio mu se iz drveta i ukazao mu pocast najcasnijom titulom koju covjek može postici na dunjaluku.
U ovom slucaju koji se desio na brdu Turu postoji jedna veoma bitna tacka na koju treba obratiti pažnju: razgovor Allaha, dž. š., sa Musaom... Allah, dž. š., se Musau, a. s., oglasio iz drveta. Bio je toliko blizu Musau da je pricao sa njim. Zapravo, Allah, dž. š., je svakome toliko blizu da može pricati sa njim. Ilustracije radi, i u trenutku dok ovo citate, Allah, dž. š., je Onaj koji vam je najbliži. Toliko blizu da može pricati sa vama, cuti vaš glas i uciniti da vi cujete Njegov glas. Allah, dž. š., nam je toliko blizu da cuje svaki naš razgovor. Štaviše, On nas cuje i kada šapucemo. O ovoj cinjenici nas Allah, dž. š., obavještava u Kur’anu, ajetom ‘‘...Mi smo covjeku bliži od vratne žile kucavice’’ (Qaf, 16). Nakon što se predstavio Musau, a. s., i saopcio mu da je On njegov Gospodar, Allah, dž. š., ga je upitao za njegov štap:
A šta ti je to u desnoj ruci, o, Musa?”
“Ovo je moj štap” - odgovori on - “kojim se poštapam i kojim lišce ovcama svojim skidam, a služi mi i za druge potrebe.” (Ta-ha, 17-18)
Nesumnjivo, Allah, dž. š., je znao da se u Musaovoj ruci nalazi štap. Ali, da bi ga odgojio i pokazao mu Svoju moc, od Musaa, a. s., je zatražio da ga baci:
Baci štap svoj!” I kad vidje da se poput hitre zmije krece, on uzmace... (Al-Qasas, 31)
Baci svoj štap!” Pa kad ga vidje da se, kao da je hitra zmija, krece, on uzmace i ne vrati se... (An-Naml, 10)
Kada je ugledao da se njegov štap, koji je stalno koristio, pretvorio u zmiju, Musaa je, kao što se saopcava u navedenim ajetima, obuzeo strah. Medutim, ovim dogadajem Allah, dž. š., je odgojio Musaa, poducio ga pokornosti i da se ne treba nicega bojati, osim jedino Allaha, dž. š.:
... “O, Musa, ne boj se! Poslanici se kod Mene ne trebaju nicega bojati!’’ (An-Naml, 10)
“Uzmi je i ne boj se”- rece On - “Mi cemo je vratiti u ono što je bila prije. (Ta-ha, 21)
U skladu sa naredbom, Musa, a. s., je svoj štap uzeo natrag. Upravo, taj štap ce on kasnije, kao mudžizu, koristiti protiv Faraona. Allah, dž. š., je nakon toga Musau ukazao još jednu mudžizu:
Uvuci svoju ruku u njedra svoja, pojavit ce se bijela... (Al-Qasas, 32)
Što se tice Musaove druge mudžize, ona je, kao što se navodi u prethodnom ajetu, izražena u izbjeljivanju njegove ruke. Zbog ovih neobicnih dogadaja realiziranih jedan za drugim, Musa, a. s, je osjetio uzbudenost i strah. Medutim, Allah, dž. š., mu je naredio da se pribere i da sa tim mudžizama pojavi pred Faraonom:
...I priberi se tako od straha! To su dva dokaza od Gospodara tvoga Faraonu i glavešinama njegovim; oni su, zaista, narod raskalašeni.” (Al-Qasas, 32)