Allah, dž. š., je Musaovoj majci rekao kako ce postupiti ako se bude plašila. Ako Faraonovi ljudi saznaju za Musaovo rodenje, ona ga je trebala staviti u sanduk i spustiti u rijeku. Musaova majka je, u skladu sa nadahnucem, tako i postupila, pošto je osjecala strah za život. Musaa je stavila u sanduk i spustila u Nil. Nije znala kako i kuda ce ga struja odnijeti. Ali, Allahovim nadahnucem, znala je da ce mu se, na kraju, ponovo vratiti i da ce biti pejgamber. Allah, dž. š., Koji sve stvara i daje poredak, stvorio je i nju i Musaa, a. s., saopcio joj kakve ce biti njihove sudbine. Allah, dž. š., je kasnije Musau, a. s., na slijedeci nacin saopcio ovu cinjenicu u vezi sa njegovim rodenjem:I Mi nadahnusmo Musaovu majku: “Doji ga, a kad se uplašiš za njegov život, baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi cemo ti ga, doista, vratiti i poslanikom ga uciniti.” (Al-Qasas, 7)
Kada smo majku tvoju nadahnuli onim što se samo nadahnucem stjece:
Veoma bitan detalj nad kojim se ovdje treba zadržati je sudbina. U navedenim ajetima Allah, dž. š., saopcava da je rekao Musaovoj majci da svog sina spusti u rijeku, da ce ga poslije Faraon prihvatiti, da ce joj se vratiti i biti vjerovjesnik. Dakle, u trenutku Musaovog rodenja vec je bilo poznato da ce u sanduku biti spušten u Nil, da ce ga Faraon pronaci i da ce, naposljetku, biti vjerovjesnik, pošto je njegovu sudbinu Allah, dž. š., tako odredio. Allah, dž. š., je to saopcio Musaovoj majci.‘Metni ga u sanduk i u rijeku baci, rijeka ce ga na obalu izbaciti, pa ce ga i Moj i njegov neprijatelj prihvatiti.’ I Ja sam ucinio da te svako voli i da rasteš pod okom mojim. (Ta-ha, 38-39)
Ovdje treba obratiti pažnju na to da su svi momenti Musaovog života, do najsitnijih detalja, odredeni u sudbini od strane Allaha, dž. š., i da se dogodilo upravo onako kako je odredeno. Nadahnuce kojim je Allah, dž. š., nadahnuo Musaovu majku realiziralo se pojavom nebrojenih uvjeta tacno onako kako je to odredeno u sudbini.
Da bi, spašavajuci se od Faraonovih ljudi i ne utapajuci se u Nilu, Musa, a. s., mogao doci do Faraonovog dvora:
1- sanduk u koji je stavljen tek rodeni Musa, a. s., nije smio propuštati vodu. Zbog toga, stolar je morao napraviti sanduk podesan za plivanje po vodi. S druge strane, oblik sanduka je, isto tako, veoma bitan sa pozicija brzine plivanja. Nije smio biti u obliku koji ce mu omoguciti brže kretanje, a time i mogucnost prolaska mjesta gdje se nalazio Faraon, a niti sporije da ne zaostane. Morao je biti napravljen u obliku koji ce mu omoguciti baš potrebnu brzinu. A sve to su detalji prethodno utanaceni u sudbini majstora, koji je napravio sanduk tacno onako kako je trebao biti napravljen;
2- struja koja je nosila sanduk nije smjela biti ni brža; rijeka je trebala teci baš potrebnom brzinom. Dakle, protok Nila bio je tacno onakav kakvog je Allah, dž. š., u sudbini odredio da treba biti;
3- vjetar je, isto tako, opet na potreban nacin, morao utjecati na plivanje sanduka. I vjetar je, dakle, puhao u skladu sa prethodno odredenom sudbinom. Niti je trebao povlaciti jacim puhanjem, niti puhati u suprotnom smjeru, a niti mu smanjiti brzinu lagahnim puhanjem;
4- niko drugi, tokom dužine Nila, nije trebao pronaci taj sanduk. Dakle, niko opasan nije trebao proci tuda, a onaj ko je i prolazio nije ga smio uociti. Prema tome, svi oni koji su živjeli u blizini Nila su, u skladu sa sudbinom, na neki nacin bili onemoguceni da produ obalom ili vide sanduk. Upravo, i taj uvjet se realizirao prema sudbini koju je Allah, dž. š., odredio;
5- kao Musaov život, život Faraona i njegove porodice bio je, isto tako, u skladu sa propisanom sudbinom. I oni su u tacno odredeno vrijeme morali biti na potrebnom mjestu i morali su pronaci Musaa, a. s. Faraonova porodica je možda planirala ranije doci na obalu Nila, i ono što je bilo povod njihovog zakašnjenja je, takoder, osiguralo obavljanje potrebnog djela odredenog u sudbini.
Sve ovo su samo neki od uvjeta koji su omogucili Musaov pronalazak od strane Faraona, sve se realiziralo apsolutno onako kako je moralo da se desi, u skladu sa rijecima kojima je Allah, dž. š., ranije nadahnuo Musaovu majku. U biti, obecanje koje je Allah, dž. š., dao Musaovoj majci, a i ostali dogadaji, realizirali su se u skladu sa sudbinom koju je Allah, dž. š., mnogo ranije odredio.
Dogadaji odredeni u Musaovoj, a. s., sudbini nisu samo dogadaji koje smo ovdje naveli. Svaki trenutak njegovog života režiran je na jednoj odredenoj liniji sudbine. Niti je on mogao birati mjesto, ni godinu svoga rodenja, ni svoj narod, a niti svoje roditelje. Sve to je odredeno i kreirano od strane Allaha, dž. š.
Razmislimo li podrobnije i detaljnije, neposrednije cemo moci osjetiti kako, na jedan apsolutan nacin, sudbina gospodari svakim trenutkom našeg života. A ovo kazivanje umnogome podsjeca i pruža priliku da se razmišlja o tome. Svim ovim detaljima iz kazivanja Allah, dž. š., nas, zapravo, upozorava na to da je On sudbinu svih ljudi kao i cijelog Kosmosa ranije odredio.
Kako god je, linijom sudbine, Musa, a. s., plovio Nilom, isto tako su i Faraon i njegova porodica, u skladu sa svojim sudbinama, otišli na mjesto susreta sa njim. U Kur’anu se na slijedeci nacin saopcava da se Faraonova porodica ponašala isto onako kako je to Allah, dž. š., ranije nadahnuo Musaovu majku, da su ga, zapravo, nesvjesno uzeli pod svoju žaštitu:
I nadoše ga Faraonovi ljudi, da im postane dušmanin i jad; - zaista su Faraon i Haman i vojske njihove uvijek griješili.
Tako su Faraon i njegova porodica, ne znajuci tok sudbine, ali podložni toj sudbini, pronašli Musaa i uzeli ga sebi. Štaviše, uzeli su ga k sebi nadajuci se da ce im on donijeti neku korist.I žena Faraonova rece: “On ce biti radost i meni i tebi! Ne ubijte ga, možda ce nam od koristi biti, a možemo ga i posiniti.” A oni ništa ne predosjetiše. (Al-Qasas, 8-9)
A, s druge strane, Musaova majka je osjecala zabrinutost zbog toga što nije znala za stanje svog sina. Allah, dž. š., saopcava da je osnažio njeno srce, kako bi to podnijela:
Musa, a. s., se, kao dojence, nije okretao ni prema jednoj dojilji, nije sisao mlijeko nijedne od njih, pošto mu je Allah, dž. š., odredio sudbinu da jedino doji mlijeko svoje majke. I ovaj slucaj je primjer da se sve ljudske želje dešavaju prema sudbini odredenoj od strane Allaha, dž. š. Musa, a. s., se, na kraju, kako je to i saopceno njegovoj majci, vratio svojoj porodici.I srce Musaove majke ostade prazno, umalo ga ne prokaza, da Mi srce njeno nismo ucvrstili i vjernicom je ucinili.I ona rece sestri njegovoj: “Idi za njim!” I ona ga ugleda izdaleka, a oni nisu bili ništa primijetili.A Mi smo mu vec bili zabranili dojilje, pa ona rece: “Hocete li da vam je pokažem porodicu koja ce vam se o njemu brinuti i koja ce mu dobro željeti?”I vratismo ga majci njegovoj da se raduje i da ne tuguje, i da se uvjeri da je Allahovo obecanje istinito; ali vecina njih ne zna. (Al-Qasas, 10-13)
U kazivanju o Musa, a. s., Allah, dž. š., pokazuje vjernicima da dogadaje koji izgledaju kao nepremostivi i teški stvara sa olakšicom, a da dogadaje koji izgledaju kao zlo (šerr) jednostavno preokrece u dobro (hajr). To što se jedna majka našla u direktnom suocenju sa opasnošcu ubistva njenog novorodenceta od strane vojnika, što je nakon toga, radi njegovog spašavanja, svoje dijete samo otisnula niz rijeku, što je novorodence pronadeno i usvojeno od strane najmocnije porodice u državi i što se ono, koje nije htjelo dojiti mlijeko nijedne dojilje, ponovo vratilo svojoj majci... svi ovi dogadaji su odvojene mudžize koje nam ukazuju na savršenstvo sudbine koju Allah, dž. š., odreduje. Svaki detalj sudbine razvija se s hajrom za vjernike. Kao što vidimo u ovom primjeru, Allah, dž. š., taj hajr ponekad provodi uz sasvim neocekivane povode.
Books ( 24 works in total )
Movies ( 9 works in total )
Web Sites ( 1 works in total )
Articles ( 1 works in total )
Magazines ( 2 works in total )
