NEZAHVALNOST SINOVA ISRAILOVIH


Nakon okršaja sa carobnjacima, Musa, a. s., još dugo vremena ostao je u Egiptu. U toku tog perioda Faraon je nastavio sa presijama prema Musau, a. s., i sinovima Israilovim. Dok se na jednoj strani borio sa Faraonom i njegovim presijama, Musa, a. s., je, s druge strane, sinove Israilove pozivao na strpljenje. Što se, pak, tice jednog dijela sinova Israilovih, oni su neuljudnim jezikom kritizirali Musaa, a. s., govoreci da su presije postojale i prije i poslije dolaska Musaa i da se ništa nije promijenilo:
Musa rece narodu svome: “Molite Allaha da vam pomogne i budite strpljivi, Zemlja je Allahova, On je daje u nasliješe kome On hoce od robova Svojih; a lijep ishod ce biti za one koji se budu Allaha bojali.”
“Zlostavljani smo” - rekoše oni - “prije nego što si nam došao, a i nakon što si nam došao!” A Musa rece: “Gospodar vaš ce neprijatelja vašeg uništiti, a vas nasljednicima na Zemlji uciniti, da bi vidio kako cete postupati!’’ (Al-A’raf, 128-129)
Ova neuctivost, koju su iskazali prema Musau, a. s., pokazatelj je da su sinovi Israilovi, u biti, moralno prilicno slabi. Allah, dž. š., im je, radi spašavanja od Faraonove tiranije, poslao pejgambera i zatražio od njih da budu strpljivi. Tu svoju strpljivost oni nisu iskazivali zbog svoje slabe vjere i zato što su bili nerazumni; cineci namcorluk, poceli su gundati i žaliti se na Musaa, a. s. Medutim, ponašanje dolicno stvarnom vjerniku je da u svim prilikama i okolnostima zahvaljuje Allahu, dž. š., da bude zadovoljan i predan svakom trenutku sudbine koju je zacrtao Allah, dž. š.
Bilo šta da je Allah, dž. š., odredio za njega - to može biti neimaština, teškoce, glad, presije, torture - vjernik bi uvijek trebao biti u stanju pokornosti, baš kao što je to i Bediuzzaman Said Nursi rekao “Elhamdulillahi ala kulli hal” (Hvala Allahu u svim uvjetima). Ova pokornost i oslanjanje na Allaha, dž. š., je, isto tako, ono što materijalnu neimaštinu preokrece u veliko duhovno zadovoljstvo.
Što se tice kazivanja o Musau, a. s., u njemu nam Allah, dž. š., pokazuje da je veliki dio sinova Israilovih bio lišen ove svijesti. Pritužbe sinova Israilovih istaknute u prethodnom ajetu ce se, kao što cemo to vidjeti i na narednim stranicama, namcorlukom i pobunama nastaviti i u potonjim periodima. Allah, dž. š., nas poducava ovome kako bismo izvukli pouku. Kako god je velika pouka Faraonovo nevjerovanje, isto tako su pouka za nas i slaba vjera i bolesno srce sinova Israilovih, koji su živjeli u tom periodu.