KARUNOVA OHOLOST I KAZNA

Karun je druga osoba, uz Faraona i njegove vojnike, za koju nam se saopcava da je uništena u vrijeme Musaa, a. s.
Pogledamo li u Kur’an, vidjet cemo da je Karun bio od Musaovog naroda (od Israilovog soja), a i da je posjedovao veliko bogatstvo u Misiru.
U narednom ajetu se istice kako je Karun, zajedno sa Faraonom, istupio protiv Musaa, a. s.:

Mi smo poslali Musaa sa znamenjima Našim i dokazom jasnim

Faraonu i Hamanu i Karunu, ali su oni rekli: “Carobnjak i lažov!” (Al-Mu’min, 23-24)

Krajnje je pozorno to što je Karun, koji je bio zajedno sa Faraonom, u isto vrijeme, bio vlasnik ogromnog bogatstva:

Karun je iz Musaova naroda bio, pa ih je tlacio, a bili smo mu dali toliko blaga da mu je kljuceve od njega teško mogla nositi gomila snažnih ljudi... (Al-Qasas, 76)

Bogatstvo i položaj koji je postigao kod Faraona nacinili su Karuna pomamnog i drskog silnika prema vlastitom narodu. Kao što je negirao Musaa, a. s., isto tako je i, razmetanjem, sinovima Israilovim nastojao uciniti privlacnim dunjalucki život. Allah, dž. š., u Kur’anu na slijedeci nacin objašnjava Karunovu oholost i ugledanje na njega onih od od sinova Israilovih koji su bili slabe vjere:

I izide on pred narod svoj u svom sjaju. “Ah, da je i nama ono što je dato Karunu!” - govorili su oni koji su ceznuli za životom na ovom svijetu - “on je, uistinu, presretan.” (Al-Qasas, 79)

A kako god se nikako nisu ugledali na Karuna, iskreni vjernici medu sinovima Israilovim su shvatili da se, u biti, on nalazi u jednoj jadnoj neupucenosti, te su mu davali slijedece savjete:

... “Ne budi obijestan, jer Allah ne voli one koji su obijesni!” - govorili su mu ljudi iz naroda njegova –

‘‘i nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu i cini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro ucinio, i ne cini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered cine.” (Al-Qasas, 76-77)

Isti ti vjernici savjetovali su i jevreje, koji su se ugledali na Karuna, upozoravali ih da se ponašaju i razmišljaju dostojanstvom vjernika, da žude za Allahovim zadovoljstvom, a ne za prolaznim dunjaluckim ljepotama:

...”Ah, da je i nama ono što je dato Karunu!” - govorili su oni koji su ceznuli za životom na ovom svijetu - “on je, uistinu, presretan.”

“Teško vama!” - govorili su uceni - “Onome koji vjeruje i cini dobra djela bolje je Allahova nagrada, a bit ce samo strpljivima pružena.” (Al-Qasas, 79-80)

Što se tice temeljnog razloga Karunove stranputice, on se nalazi u njegovom vjerovanju da ‘‘posjeduje znanje’’, odnosno u oholosti proistekloj iz ubješenja da je superiorniji od ostalih insana:

“Ovo što imam stekao sam znanjem svojim, tako ja mislim” - govorio je on. A zar nije znao da je Allah prije njega uništio neke narode koji su bili od njega jaci i koji su bili više nakupili - a zlocinci nece o grijesima svojim ni ispitivani biti. (Al-Qasas, 78)

Medutim, Karunovo uzdizanje i oholost nisu mu priredili nikakvu fajdu vec nesrecu. Zato što se pobunio protiv Allaha, dž. š., i bio nezahvalan, zato što je bjesnio u velikoj oholosti svojoj, misleci da je bogatstvo stekao svojim znanjem, sam je sebe odveo u patnje, shvatio je da je naspram Allaha, dž. š., bio sasvim sam i jedan jadni rob pošto je njegovo ogromno bogatstvo, koje ga je odvelo u oholost i bilo razlog što su se neupuceni ugledali u njega, bilo sasvim uništeno od strane Allaha, dž. š.:

I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoci. (Al-Qasas, 81)

Uporedo sa ovim uništenjem, Karun je na kraju postao predmet razmišljanja i pouke za svoje savremenike, a, u isto vijeme, i za potonja pokoljenja. Oni koji su se dan prije ugledali u njega shvatili su da je, zapravo, prolazno i bezvrijedno ono što su tako strasno željeli. Vidjeli su da oholi, na kraju, nece moci postici spas i da ce neminovno polagati racun pred Allahom, dž. š.:

A oni koji su ranije priželjkivali da su na njegovu mjestu, stadoše govoriti: “Zar ne vidite da Allah daje obilje onome od robova Svojih kome On hoce, a i da uskracuje! Da nam Allah nije milost Svoju ukazao, i nas bi u zemlju utjerao. Zar ne vidite da nezahvalnici nikad nece uspjeti?” (Al-Qasas, 82)

Tako je i Karun bio od onih koji su, poput Faraona i Hamana, doživjeli uništenje:

I Karuna i Faraona i Hamana; Musa im je jasne dokaze donio, ali su se oni na Zemlji oholo ponijeli i kaznu nisu izbjegli. (Al-‘Ankabut, 39)

Kazivanje o Karunu nam pokazuje da oni koji se, zbog svog imetka i bogatstva, uzdižu, ili ohole, doživljavajuci se kao znaniji ili pametniji od ostalih, apsoluno nisu mili Allahu, dž. š. Osim Karuna, Allah, dž. š., nam daje primjere i drugih minulih naroda. I prije je bilo civilizacija koje su dostizale veliku moc i materijalnu raskoš, ali nijedne od njih danas nema na licu Zemlje. Allah, dž. š., je uzeo duše i onih koji su mislili da gospodare Svijetom; njihove raskošne palace su do naših dana dospjele samo kao ruine:

I koliko smo naselja uništili, ciji su žitelji grješni bili, i ona su opustjela, samo su ruševine ostale! I koliko bunareva ima zapuštenih i koliko visokih palata ima praznih! (Al-Hadždž, 45)

Opet, druga osobenost kojoj se poducavamo kazivanjem o Karunu je pogubnost žudnje za prolaznim ljepotama dunjaluka i ugledanja na ljude koji posjeduju te ljepote. Zapravo, ljudi na koje se treba ugledati su oni koji se odupiru nevoljama na Allahovom Putu, koji svoj imetak i živote koriste i troše na Njegovom Putu, koji su bogati, ali ne u imovini, vec u pogledu vjere, razuma i bogobojaznosti. A ohole osobe, koje izgledaju kao da žive u velikom spokojstvu i raskoši to su oni koji, u biti, žive u duhovnim patnjama i koji se svakodnevno sve više približavaju Džehennemu. Ovu cinjenicu Allah, dž. š., saopcava slijedecim rijecima:

Neka te ne oduševljavaju bogatstva njihova, a ni djeca njihova! Allah hoce da ih njima kazni na ovome svijetu i da skoncaju kao nevjernici. (At-Tawba, 55)

Imovina se ne treba tražiti samo za raskoš i užitak. Ne smije se zaboraviti da ljude Allah, dž. š., iskušava i njihovom imovinom. Ta imovina ce im biti od koristi u mjeri u kojoj se ona koristi za Allahovo zadovoljstvo. Unatoc tome što je Karunu data kontrola nad tolikim imetkom, ona mu nije pricinila nikakvu fajdu. Karunov položaj bi, zapravo, trebao biti povod za pouku svim naraštajima.