KAZIVANJE O MUSAU, A. S., I TAJNA SUDBINE


Prilikom primanja objave na brdu Turu, Allah, dž. š., je Musau saopcio radosnu vijest da ce, kao izraz Svoje dobrote, njegova brata Haruna uciniti njegovim pomocnikom. A nakon toga, Allah, dž. š., je Musaa podsjetio na blagodati koju mu je ranije podario:
“A ukazali smo ti milost Svoju još jednom, kada smo majku tvoju nadahnuli onim što se samo nadahnucem stjece:
‘Metni ga u sanduk i u rijeku baci, rijeka ce ga na obalu izbaciti, pa ce ga i Moj i njegov neprijatelj prihvatiti.’ I Ja sam ucinio da te svako voli i da rasteš pod okom Mojim.
Kada je sestra tvoja otišla i rekla: ‘Hocete li da vam pokažem onu koja ce se o njemu brinuti?’ - Mi smo te majci tvojoj povratili da se raduje i da više ne tuguje. A ti si ubio jednog covjeka, pa smo te Mi brige oslobodili i iz raznih nevolja te spasili. I ti si ostao godinama medu stanovnicima Medjena, zatim si, o, Musa, u pravo vrijeme (prema sudbini) došao i Ja sam te za Sebe izabrao. (Ta-ha, 37-41)
U ovim ajetima se saopcava tajna sudbine (kader), u koju mnogi ne vjeruju ili je ne uspijevaju pravilno poimati. U svakom trenutku svog života, od dojenceta do primanja Objave, Musa, a. s., je živio prema sudbini, mnogo ranije odredenoj od strane Allaha, dž. š. U ovoj sudbini ne postoji ništa izvan Allahove odredbe. Na primjer, kao što smo prethodno istakli, da bi, kada je kao novorodence u sanduku spušten niz rijeku, dospio do Faraonove porodice, moralo se ispuniti niz detalja, koje je Allah, dž. š., odredio u sudbini.
I u potonjim etapama Muaovog života moguce je vidjeti apsolutnu dominaciju sudbine. Musa, a. s., se ukljucio u tucu svoga sunarodnjaka i pobjegao iz grada. Zaputio se prema Medjenu i tamo se susreo sa onim ženama. Kada je došao do medjenske vode, žene same nisu mogle napojiti stoku zato što su tamo bili cobani te su bile primorane zatražiti pomoc od Musaa, a. s. Nakon toga ga je njihov otac pozvao sebi i tako je Musa, a. s., zapoceo svoj život u Medjenu. A nakon što je ispunio dogovoreni rok, zaputio se natrag i tada je ugledao onu vatru. A kada je, pak, stigao do vatre, primio je objavu od Allaha, dž. š.
Musaovo plivanje rijekom u nekontroliranom sanduku dok je još bio novorodence, pronalazak od strane Faraona, odrastanje na dvoru, nesvjesno ubijanje covjeka, njegov bijeg iz Misira, susret sa ženama, godine provedene pored starca, osnivanje porodice, potom kretanje na put povratka, dobivanje Objave i još svi nebrojeni detalji koji se ne spominju u Kur’anu dogadaji su koji se nalaze u Musaovoj sudbini, a odredeni su još mnogo prije njegovog rodenja. Apsolutno je nemoguca nerealizacija samo jednog od tih dogadaja, ili pak realizacija na neki drugi nacin pošto je cijela ljudska sudbina gotovo poput filma na videokaseti. Kako god ne možete izmijeniti nijednu scenu sa kasete, isto tako je nemoguce izmijeniti najmanji detalj iz ljudskog života. Ljudska sudina predstavlja cjelinu sa svakim svojim trenutkom.
I u prethodnim ajetima Allah, dž. š., saopcava da je, u skladu sa sudbinom, Musa, a. s., došao u blagoslovljenu dolinu Tuva:
‘‘...zatim si, o, Musa, u pravo vrijeme (prema sudbini) došao.’’ (Ta-ha, 40)
Nad ovim pitanjem se treba studiozno zamisliti. Sudbina o kojoj je ovdje rijec ne pripada samo Musau. U sudbini Musaove majke odredeno je da ce ona zanijeti Musaa. Dan, pa cak i sahat kada ce roditi Musaa detalji su i iz sudbine Musaove majke. I Musaova majka ima svog oca i svoju majku, i u njihovim sudbinama je odredeno da ce se njihova kcerka poroditi. O tome se može razmišljati proširujuci slucaj još i na Musaovog oca i citavu njihovu lozu.
I stolar koji je napravio sanduk u kome je Musa, a. s., plovio Nilom napravio je to u skladu sa svojom sudbinom. To da ce on napraviti sanduk odredeno je u njegovoj sudbini prije no što se on i rodio. I taj stolar se rodio i živio prema svojoj sudbini. I osobe koje su bile povod njegovom dolasku na svijet živjele su prema svojim, prethodno odredenim sudbinama.
Zamislimo onu tucu u koju se Musa, a. s., umiješao. Ta tuca se desila upravo u trenutku kada je Musa bio tamo. Pogleda li se površno, može se zakljuciti kako bi sve bilo drugacije da se to desilo u nekom drugom trenutku, jer tada Musa, a. s., ne bi bio tu. To je, medutim, jedan sasvim pogrešan pristup. Tuca u koju je umiješan i Musa, a. s., desila se tacno u trenutku i tacno na nacin kako se trebala desiti, pošto je, od strane Allaha, dž. ž., i taj slucaj utanacen u sudbini. Ista cinjenica sudbine važi i za aktere tuce, a i za razloge koji su inicirali njihovu tucu. Ista cinjenica važi i za osobu koja je Musau, a. s., savjetovala bijeg i obavijestila ga o tome da ce ga ubiti. Cobani sa medjenske vode i žene su, takoder, jedan dio iste te sudbine.
Razmisli li se o svemu tome, vidjet cemo da su, ne samo Musa, a. s., vec sve ono što je u vezi sa njim dijelovi jedne te iste sudbine. Ako, pak, razmislimo malo šire, vidjet cemo da da smo i mi dijelovi te iste sudbine. I mi živimo sudbinu, koju je za nas stvorio Allah, dž. š., Svemoguci i Sveznajuci. Svi smo mi došli na svijet prema sudbini koja je za nas odredena. I trenutak naše smrti ce se dogoditi u kontekstu te sudbine.
Sudbina je, zapravo, jedno Božansko znanje, koje obuhvata cijeli život. Kako god je prilikom njegovog rodenja bilo poznato da ce Musa, a. s., biti vjerovjesnik, kako god su u sudbini bile odredene sve etape njegovog života, isto tako se, u istoj sudbini, nalaze i životi cijelog covjecanstva, a time i tvoj život. Da ceš ti procitati ovu knjigu, da ceš saznati detalje u vezi sa Musaovim životom sudbina je koja je od Allaha, dž. š., odredena prije no što je Musa, a. s., i doživio sve to, štaviše, prije no što se on rodio. Sudbina je apsolutna cjelina, koju je odredio Allah, dž. š., i u koju nije ukljucena volja nijednog drugog bica osim Njegove, i ona obuhvata sve.