ODLAZAK I NASTANJIVANJE U MEDJENU


Nakon što je napokon napustio Faraona, pored kojeg je odrastao, i njegov narod, Musa, a. s., se uputio u drugo mjesto, prema Medjenu. (Medjen je podrucje koje se nalazi istocno od Misira, iza pustinje Sina. To je, s obzirom na današnju geografsku sliku, podrucje koje se nalazi na samom jugu Jordana.)
Na medjenskoj vodi je zatekao dvije žene koje poje stoku. Ustrucavale su se pred cobanima te im se, zbog toga, nisu približavale i cekale su sa napajanjem svoje stoke. Medutim, kao što se istice u ajetima, Musa, a. s., je djelovao krajnje povjerljivo i neporocno. Žene se, zbog toga, nisu ustrucavale pricati sa njim. Musau su rekle da im je otac veoma star i da su zbog toga primorane same ici na napajanje stoke, ali da, zato što paze na svoju cestitost, ne napajaju dok cobani ne odu. Na te njihove rijeci, Musa, a. s., pritekao im je u pomoc i napojio njihovu stoku:
A kad stiže do vode medjenske, zatece oko nje mnoge ljude kako napajaju stoku, a malo podalje od njih ugleda dvije žene koje su je od vode odbijale. “Šta vi radite?” - upita on. “Mi ne napajamo dok cobani ne odu” - odgovoriše one - “a otac nam je veoma star.”
I on im je napoji... (Al-Qasas, 23-24)
U ovom slucaju je do izražaja došla Musaova, a. s., ljubaznost, pristojnost i dobrotvornost. Obratimo li pažnju, vidjet cemo da je u ovom slucaju Musa, a. s., prišao dvjema sasvim nepoznatim osobama, uspostavio dijalog sa njima, pomogao im i zadobio njihovo poštovanje, a, s druge strane, dolazimo do zakljucka da su osobe koje se u ajetu karakteriziraju kao ‘‘cobani’’, iskazivali jedno ponašanje sasvim suprotno Musaovom. Unatoc tome što su se upustile u dijalog sa Musaom, a. s., žene im se cak nisu ni približavale. Iz toga razumijemo da su ti ljudi, prema vanjskom izgledu, djelovali zastrašujuce, da su imali grub i neciviliziran pristup i da su djelovali nerazborito i neuljudno. (Allah, dž. š., je taj koji najbolje zna.)
Dakle, ono što dolikuje muslimanu je da silno izbjegava ponašanje nalik ponašanju ovih ljudi, koji se u Kur’anu spominju kao ‘‘cobani’’, te da, s druge strane, ugledajuci se na Musaa, što je moguce više, razvijaju jedan pristojan, obziran, saosjecajan i neporocan pristup i djelovanje, ali i izgled koji ce kod posmatraca odmah izazivati povjerenje.
U meduvremenu, isto tako treba obratiti pažnju i na to da se Musa, a. s., nalazio u duševnom stanju potpune predanosti Allahu, dž. š. Sasvim je napustio Misir, zemlju u kojoj je roden i u kojoj je odrastao. A sada, još nije bilo poznato kakav ga život ocekuje. Bilo je sasvim sigurno da njegov naredni period života nece nalikovati onom prethodnom. Medutim, ni on sam nije znao kakvu mu je sudbinu Allah, dž. š., propisao. Svome Gospodaru se obratio slijedecom molitvom:
...A onda ode u hladovinu i rece: “Gospodaru moj, ma kakvu mi hranu dao, zaista mi je potrebna!” (Al-Qasas, 24)
Iskrenost u molitvi covjeka je u uskoj sprezi sa njegovim poimanjem i osjecajem da je Allah, dž. š., svemoguc, da dobro i zlo dolazi jedino od Njega i da, mimo Njega, nema drugog prijatelja i pomagaca. Upravo, Musaova dova, navedena u prethodnom ajetu, je dova nacinjena u izrazu potpunog razumijevanja ove tajne i pune predanosti Allahu, dž. š. Na ovu njegovu iskrenu dovu Svemilosni se odazvao i otvorio mu Svoju milost.
Pristojnost koju je Musa, a. s., ispoljio prema dvjema ženama, sa kojima se tek upoznao, bila je povod za njegov novi život. Dok se Musa, a. s., odmarao, jedna od žena kojima je prethodno pomogao je došla i prenijela mu poziv svoga oca, koji ga, zbog ukazane pomoci, želi nagraditi:
I jedna od njih dvije dode mu, poslije, iduci stidljivo i rece: “Otac moj te zove da te nagradi zato što si nam stoku napojio!” I kad mu on dode i kaza mu šta je doživio, on rece: “Ne strahuj, spasio si se naroda koji ne vjeruje!’ (Al-Qasas, 25)
Musa, a. s., je ucinio dovu Allahu, dž. š., isticuci kako je muhtac svakog hajra, koji ce doci od Njega. I, odazivajuci se njegovoj dovi, Allah, dž. š., je Musau, a. s., pokazao nekoga ko ce mu pomoci i kod koga ce se, nakon straha od ubijanja, osjecati sigurnim. Musa, a. s., je posjedovao jedan jak stav koji je ljudima ulivao povjerenje. Inace, iako su se ustrucavale od cobana, žene se nisu ustezale pred Musaom; vjerovale su mu i pricale sa njim. Štaviše, spominjuci njegovu snagu i pouzdanost, jedna od njih je zatražila od oca da ga uzmu u najam:
“O, oce moj,” - rece jedna od njih - “uzmi ga u najam, najbolje da unajmiš snažna i pouzdana.” (Al-Qasas, 26)
Ovim rijecima žena je sasvim otvoreno svome ocu stavila do znanja da Musaa, a. s., doživljava kao pouzdanog covjeka. Nato je starac došao do zakljucka da je Musa, a. s., doista castan insan te donio odluku da ga oženi sa jednom od svojih kcerki. Musov pouzdani izgled bio je povod ovoj odluci te mu je starac nacinio slijedecu ponudu:
“Želim te oženiti s jednom od ove dvije kceri moje” - rece on - “ali trebaš me osam godina služiti; a ako deset napuniš, bit ce dobra volja tvoja, a ja ne želim da te na to silim; ti ceš vidjeti, ako Bog da, da sam dobar.”
“Neka bude tako izmedu mene i tebe.” - rece Musa - “Koji god od ta dva roka ispunim, nema mi se šta prigovoriti, a Allah je jamac za ono što smo utanacili.” (Al-Qasas, 27-28)
Musa, a. s., je prihvatio prijedlog ovog starca, za koga iz Kur’ana razumijemo da je bio cestiti musliman, te naredni dio svoga života poceo provoditi u Medjenu. U pocetku, kada je bio u opasnosti od ubistva, Allah, dž. š., ga je izbavio vodom Nila; odatle, iz opasnosti od gušenja, odveo ga je na Faraonov dvor. Kada je u Misiru ponovo bio u opasnosti od ubistva, Allah, dž. š., ga je opet spasio i izveo u Medjen, na sigurno.