STIZANJE U DOLINU TUVA I PRVA OBJAVA


Musa, a. s., je ostao dosljedan dogovoru koji je nacinio sa starcem; godinama je ostao u Medjenu. Kada su se napunile dogovorene godine, prestao je i sporazum, koji je Musaa vezivao. Ispunjenjem roka, Musa, a. s., i njegova porodica su napustili Medjen. Dok je tako išao sa svojom porodicom, Musa, a. s., je na strani brda Tur, pored koga su prolazili, ugledao vatru. Pomislio ja kako bi mogao donijeti jednu zapaljenu glavlju, da se ogriju ili da donese kakvu vijest od onih pored vatre:
I kad Musa ispuni ugovoreni rok i krenu sa celjadi svojom, on ugleda vatru na jednoj strani brda. “Pricekajte!” - rece celjadi svojoj - “ vidio sam vatru, možda cu vam od nje kakvu vijest donijeti, ili zapaljenu glavnju, da se ogrijete.” (Al-Qasas, 29)
Kada Musa rece celjadi svojoj: “Vidio sam vatru, donijet cu vam otuda vijest kakvu ili cu vam donijeti razgorjelu glavnju da biste se ogrijali.” (An-Naml, 7)
Kada je vatru ugledao pa celjadi svojoj rekao: “Ostanite vi tu, ja sam vatru vidio, možda cu vam nekakvu glavnju donijeti ili cu pored vatre naci nekoga ko ce mi put pokazati.” (Ta-ha, 10)
Ovaj slucaj iz kazivanja o Musau, a. s., ukazuje nam na još jedno Musaovo uzorno ponašanje. Musa, a. s., je bio covjek koji je pažljivo promatrao dogadanja oko sebe, koji je bio u stanju izvuci zakljucak iz dogadaja sa kojima se susretne. A razlog tome je njegova svjesnost da su zbivanja oko njega stvorena od strane Allaha, dž. š., prema odredenoj sudbini. Zato što je znao da je sve što vidi stvoreno Allahovom mudrošcu, Musa, a. s., je svim dogadajima i stvarima pristupao logikom ukazane mu blagodati. To što je ugledao vatru na brdu, što je tako analizirao taj slucaj i što je otišao kod vatre primjer je pažljivog ponašanja vjernika. I to što je, iduci vatri, Musa, a. s., išao sam, i što sa sobom, zbog njihove sigurnosti, nije poveo i porodicu, takoder je još jedan primjer razuma kojim ga je Allah, dž. š., obdario.