MUSA, A. S., I UCENA OSOBA


Veliko kur’ansko kazivanje u kome se govori o Musau, a. s., je i kazivanje koje se navodi u suri Al-Kahf. Pogledamo li ovo kazivanje, necemo moci shvatiti u kojem se tacno periodu Musaovog života desio ovaj dogadaj. To može biti dogadanje koje se, vjerovatno, desilo nakon što je Musa, a. s., sa sinovima Israilovim napustio Egipat. Najbitnija odlika ovog kazivanja je ta što je to izražavanje ispunjeno simbolima, što se govori o znanju datom od Allaha, dž. š., i o dijalogu Musaa, a. s., sa osobom, koja je posjedovala to znanje. U pocetku ovog kazivanja Musa, a. s., putuje sa svojim mladim pomocnikom:
A kada Musa rece momku svome: “Sve cu ici dok ne stignem do mjesta gdje se sastaju dva mora, ili cu dugo, dugo ici.”
I kad njih dvojica stigoše do mjesta na kome se ona sastaju, zaboraviše na ribu svoju, pa ona u more kliznu.
A kada se udaljiše, Musa rece momku svome: “Daj nam užinu našu, jer smo se od ovog našeg putovanja umorili.”
“Vidi!” - rece on - “kad smo se kod one stijene svratili, ja sam zaboravio onu ribu - sam šejtan je ucinio da je zaboravim, da ti je ne spomenem - mora da je ona skliznula u more; baš cudnovato!”
“E, to je ono što tražimo!” - rece Musa, i njih dvojica se vratiše putem kojim su bili došli. (Al-Kahf, 60-64)
U navedenim ajetima sadržane su veoma bitne mudrosti. Obratimo li pažnju, rijecima “Daj nam užinu našu, jer smo se od ovog našeg putovanja umorili”, Musa, a. s., je vrijeme rucka podesio sa vremenom odmora. Medutim, neko drugi bi možda nacinio poseban predah za jelo, a poseban za odmor. Ovakav Musaov stav u sebi sadrži pouke poput toga da musliman veoma dobro treba koristiti vrijeme te da u tom cilju, racionalnim planiranjem, u isto vrijeme obavlja nekoliko poslova.
Druga znacajna mudrost je zaboravljanje jela u toku putovanja i saopcenje da je šejtan uzrok tom zaboravljanju. Ovdje se saopcava znacajan šejtanov utjecaj nad covjekom. Šejtan može biti uzrocnik ljudskog zaborava. Na primjer, šejtan pomocu zaborava nastoji sprijeciti obavljanje nekog hajirli posla, koji je od koristi vjeri i muslimanima. A najveci njegov cilj je postizanje zaborava na Allaha, dž. š., sprjecavanje spominjanja i razmišljanja o Allahu, dž. š. A najbolja borba koju vjernik može voditi protiv ovog šejtanskog utjecaja je da stalno misli na Allaha, dž. š.
Druga mudrost je ta što je aktualni slucaj zaborava Musa, a. s., prihvatio kao alamet (signal) i što je nakon toga promijenio pravac kretanja. To je, isto tako, pokazatelj da je Musa, a. s., bio veoma pametan i pronicljiv covjek koji je stalno bio u vezi sa Allahom, dž. š., koji je znao da On stvara sve ono sa cime se susrece i koji je, prema tome, bio u stanju izvuci pouku iz dogadaja.
To što su zaboravili jelo, Musa, a. s., i mladic vidjeli su kao išaret te su se vratili natrag. Musa, a. s., se poslije susreo sa jednom drugom osobom. Ime ove osobe se ne spominje u Kur’anu, ali se veoma široko on spominje pod imenom ‘‘Hidr’’. Ova osoba je posjedovala jedno specijalno znanje podareno od strane Allaha, dž. š. Musa, a. s., je, pak, od njega htio nauciti to znanje, ali mu je on odgovorio da nece moci izdržati sa njim. Ovo kazivanje je dato na slijedeci nacin:
I nadoše jednog Našeg roba kome smo milost Našu darovali i onome što samo Mi znamo naucili.
“Mogu li da te pratim” - upita ga Musa - “ali da me pouciš onome cemu si ti ispravno poucen?”
“Ti sigurno neceš moci sa mnom izdržati” - rece onaj –
“a i kako bi izdržao ono o cemu ništa ne znaš?”
“Vidjet ceš da cu strpljiv biti, ako Bog da” - rece Musa - “i da ti se necu ni u cemu protiviti.”
“Ako ceš me vec pratiti” - rece onaj - “onda me ni o cemu ne pitaj dok ti ja o tome prvi ne kažem!”
I njih dvojica krenuše. I kad se u ladu ukrcaše, onaj je probuši. “Zar je probuši da potopiš one koji na njoj plove? Ucinio si, doista, nešto vrlo krupno!”
“Ne rekoh li ja” - rece onaj - “da ti, doista, neceš moci izdržati sa mnom?”
“Ne karaj me što sam zaboravio” - rece - “i ne cini mi poteškoce u ovome poslu mome!”
I njih dvojica krenuše. I kad sretoše jednog djecaka pa ga onaj ubi, Musa rece: “Što ubi dijete bezgrješno, koje nije nikoga ubilo! Ucinio si, zaista, nešto vrlo ružno!”
“Ne rekoh li ja tebi” - rece onaj - da ti, doista, neceš moci izdržati sa mnom?”
“Ako te i poslije ovoga za bilo šta upitam” - rece - “onda se nemoj sa mnom družiti. Eto sam ti se opravdao!”
I njih dvojica krenuše; i kad dodoše do jednog grada, zamoliše stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbiše da ih ugoste. U gradu njih dvojica naidoše na jedan zid koji tek što se nije srušio, pa ga onaj prezida i ispravi. “Mogao si” - rece Musa - “uzeti za to nagradu.”
“Sada se rastajemo ja i ti!” - rece onaj - “pa da ti objasnim zbog cega se nisi mogao strpiti.”
“Što se one lade tice - ona je vlasništvo siromaha koji rade na moru, i ja sam je oštetio jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu ladu otimao;
Što se onoga djecaka tice - roditelji njegovi su vjernici, pa smo se pobojali da ih on nece na nasilje i nevjerovanje navratiti, a mi želimo da im Gospodar njihov, mjesto njega, da boljeg i cestitijeg od njega, i milostivijeg; a što se onoga zida tice - on je dvojice djecaka, sirocadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar covjek i Gospodar tvoj želi, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja nisam uradio po svome rasudivanju. Eto to je objašnjenje za tvoje nestrpljenje!” (Al-Kahf, 65-82)
U ovom kazivanju sadržana je veoma bitna pouka koju treba imati u vidu: u pozadini dogadanja koje ljudi doživljavaju kao zlo, Allah, dž. š. može uciniti velike dobrote. Ako se slucajevi, kao što su potapanje lade bez ikakvog vidljivog razloga i ubijanje djeteta koje naizgled nije imalo nikakve krivice analiziraju prema vanjskom izgledu, oni tada izgledaju kao velika zla. Medutim, kao što se to objašnjava u ovom kazivanju, u Allahovom stvaranju ovih dogadaja postoje velika dobra i mudrosti, koje covjek ne može vidjeti ni znati. Nesumnjivo, dogadaji koji se objašnjavaju u ovom kazivanju u vezi sa Musaom, a. s., potpuno su misticni. Nisu to, dakle, dogadaji sa kojima se možemo susresti u svakodnevnom životu. Ovdje je u pitanju postojanje osobe koju je Allah, dž. š., opunomocio.
Ali, i dogadaji sa kojima se covjek susrece u svakodnevnom životu trebali bi se analizirati u slicnom pozitivnom kontekstu. Dogadaji koji se danas dešavaju širom Svijeta, koji se od strane ljudi prihvataju kao ‘‘zla’’ i procjenjuju logikom i pitanjem kao što je ‘‘zašto se ove nedace dogadaju’’, sigurno su usmjerena ka nekoj Božijoj zamisli. Ukoliko se covjek strpi i pokaže iskrene napore u poimanju, Allah, dž. š., može uciniti da ih on razumije.