Vjera misirskog naroda je bila jedna idolopoklonicka vjera. Posjedovali su mnogo kumira. Tokom svog života tamo, sinovi Israilovi su, takoder, došli pod utjecaj te vjere. Koliko god da su oni bili pristalice monoteisticke vjere, koju su im ostavili njihovi preci, Ibrahim, Ishak i Jakub, a. s., oni su, zbog nedovoljnog spominjanju Allaha, dž. š., pali pod utjecaj idolopoklonicke kulture Egipcana te prihvatili neke njihove zabludjele obicaje i poimanja. Ova tendencija sinova Israilovih, koju su ispoljavali prema idolopoklonstvu, do izražaja je došla kada su, prilikom ovog putovanja, naišli na jedan idolopoklonicki narod. Jedan dio njih je, bezumno se povodeci za ovim idolopoklonickim narodom, zatražio od Musaa da i on njima napravi kumir:
Ova idolopoklonicka tendencija Musaovog naroda ce se pojaviti i kasnije pošto je u Musaovom narodu bilo onih koji se nisu istinski plašili Allaha, dž. š., i koji su bili skloni ka padu u nevjerništvo.I Mi sinove Israilove preko mora prevedosmo, pa oni naidoše na narod koji se klanjao kumirima svojim. “O, Musa,” - rekoše - “napravi i ti nama boga kao što i oni imaju bogove!” - “Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti!” - rece on.“Zaista ce biti poništeno ono što ovi ispovijedaju i beskorisno ce im biti ono što rade. (Al-A’raf, 138-139)
Musa, a. s., i njegov narod su se zaputili prema brdu Turu, pošto je to, prema kur’anskom saopcenju, bilo ‘‘dogovoreno mjesto’’ susreta Allaha, dž. š., i Musaa, a. s. Ovaj susret odreden je na period od cetrdeset dana; Musa, a. s., je, dakle, na brdu trebao ostati cetrdeset dana. Žureci se, Musa, a. s., je ostavio svoj narod i odlucio da sam ide naprijed. Svoje mjesto je ustupio svome bratu, Harunu, a. s., koji je, isto tako, bio vjerovjesnik i u Musaovoj odsutnosti on je trebao upravljati narodom. Prije no što se rastao od naroda, Musa, a. s., je Harunu, a. s., uputio nekoliko savjeta:
Musa, a. s., odvojio se od naroda i u ugovoreno vrijeme stigao na brdo Tur. Tu je Allah, dž. š., još jednom pricao sa njim. Ovaj slucaj se ovako navodi u Kur’anu:Mi odredismo da cas susreta sa Musaom bude kad se napuni trideset noci, i dopunismo ih još sa deset, pa se vrijeme koje je odredio Gospodar njegov ispuni za cetrdeset noci. A Musa je bio rekao bratu svome Harunu: “Zastupaj me u narodu mome, i red pravi i ne slijedi puteve onih koji su smutljivci!” (Al-A’raf, 142)
U meduvremenu, munafici mešu sinovima Israilovim su odsustvo-vanje Musaa, a. s., vidjeli kao priliku. Ne obaziruci se ni na naredbe Haruna, a. s., napravili su sebi kumir poput onih kojima su se klanjali Egipcani. Taj kumir je bio kip teleta:I kad Nam Musa dode u odredeno vrijeme, i kada mu Gospodar njegov progovori, on rece: “Gospodaru moj, ukaži mi se da Te vidim!” - “Ne možeš Me vidjeti” - rece - “ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svom mjestu, vidjet ceš Me!” I kad se Gospodar njegov onome brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesviješcen strovali. Cim se osvijesti, rece: “Hvaljen neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi!”“O, Musa,”- rece On - “Ja sam tebe odlikovao nad ostalim svijetom poslanstvom svojim i govorom Svojim. Ono što ti dajem uzmi i zahvalan budi!”I Mi mu na plocama napisasmo pouku za sve, i objašnjenje za svašta. “Primi ih svojski, a narodu svome zapovijedi da se pridržava onoga što je u njima ljepše!” A pokazat cu vam i zemlju grješnika. (Al-A’raf, 143-145)
U meduvremenu, Allah, dž. š., je upitao Musaa, a. s., za stanje njegovog naroda i zašto je došao prije njih:I narod Musaov, poslije odlaska njegova, prihvati od nakita svoga kip teleta koje je rikalo... (Al-A’raf, 148)
Musa, a. s., nije znao za stanje u koje je zapao njegov narod. Allah, dž. š., ga je izvijestio o zabludjelosti njegovog naroda, o položaju munafika Samirije, koji ih je zaveo, te da su sebi napravili kumir u vidu teleta:“A zašto si prije naroda svoga požurio, o Musa”“Evo ide za mnom” - odgovori on - “a požurio sam k Tebi, Gospodaru moj, da budeš zadovoljan.” (Ta-ha, 83-84)
Nakon toga, što saznajemo iz narednih ajeta, Musa, a. s., se, uzevši ploce koje je dobio od Allaha, dž. š., vratio svome narodu:“Mi smo narod tvoj poslije tvog odlaska u iskušenje doveli” - rece On - “njega je zaveo Samirija.” (Ta-ha, 85)
Iz ovog kazivanja se na jedan veoma ocit nacin razumije kako munafici uspijevaju zavesti one sa slabom vjerom. Za svoje smutnje i nered, munafici uvijek prežaju pogodno okruženje. A najpogodnije okruženje za narod koji je inace podložan zavodenju je vrijeme kada se Musa, a. s., ne nalazi medu njima. Samirija se pojavio baš u jednom takvom okruženju. Ovi ljudi su odranije skloni obožavanju kipova. Ova slabost naroda, koji je od Musaa, a. s., tražio da im napravi jedan takav kumir, bila je poznata i Samiriji. Pronašao je metod koji ce ih odvratiti sa Pravog Puta, a koji je baš ono što oni traže. Koristeci to, napravio je kip teleta koji ce im se dopasti. Da bi pokazao da je ispravno to što je ucinio, ustvrdio je kako je to i Musaov bog, ali da ga je on zaboravio.I Musa se narodu svome vrati srdit i žalostan. “O, narode moj,” - rece - “zar vam Gospodar vaš nije dao lijepo obecanje? Zar vam se vrijeme oduljilo, ili hocete da vas stigne srdžba Gospodara vašeg, pa se zato niste držali obecanja koje ste mi dali!”“Nismo prekršili dato ti obecanje od svoje volje” - odgovo-riše. “Bili smo natovareni teretima, nakitom narodnim, pa smo to bacili.” A to isto uradio je i Samirija, pa im izlio tele koje je davalo glas kao da muce, i oni su onda rekli: “Ovo je vaš bog i Musaov bog, on ga je zaboravio!” (Ta-ha, 86-88)
Kako god je, kada su ih na obali mora sustigli Faraon i njegovi vojnici, Musa, a. s., uspio sam svoj narod usmjeriti na Pravi Put, isto tako je i sam Samirija isti taj narod sada usmjerio na stranputicu. Dok se ovdje vidi koliko pozitivan utjecaj na zajednicu može imati vjernik, u isto vrijeme se razumije i nivo štete koju zajednici može priuštiti munafik.
Zapravo, Harun, a. s., je upozorio narod; objasnio im je da su krenuli krivim putem, da su postali žrtve smutnje. Medutim, oni nisu poslušali njegova upozorenja. Ova cinjenica se na slijedeci nacin navodi u Kur’anu:
Iz ovoga razumijemo da je narod bio poslušan Musau, a. s., zato što ga je prihvatio kao svog lidera. Da su imali poslušnost koja je utemeljena na vjeri, trebali su se odmah povinovati i Harunovim naredbama, zato što je i on bio Allahov vjerovjesnik. Ali, oni ga nisu doživljavali kao svog lidera i nisu slušali njegovu rijec. Štaviše, nakon njegove intervencije na ono što su uradili, oni su pokušali cak da ga ubiju:A njima je Harun još prije govorio: “O, narode moj, vi ste njime samo u iskušenje dovedeni; Gospodar vaš je Milostivi, zato slijedite mene i slušajte naredenje moje!”“Mi cemo mu se klanjati sve dok nam se ne vrati Musa” - odgovorili su oni. (Ta-ha, 90-91)
Musa, a. s., je pustio Haruna, a. s., nakon što je cuo njegov odgovor. Obratio se Samiriji, koji je, zapravo, i izazvao smutnju i bio povod zavodenja naroda. Upitao ga je za razlog toga što je uradio. Govoreci da to nije uzalud nacinio i da je uocio ono što oni nisu uocavali, Samirija se poceo uzdizati. Štaviše, rekao je i da je uzeo nešto ispod vjerovjesnikove stope i da ga je duša vodila dok je to radio:“O, Harune,” - povika Musa - “šta te je sprijecilo, kad si ih vidio da su zalutali, da za mnom nisi pošao? Zašto nisi naredenje moje poslušao?”“O, sine majke moje,” - rece Harun - “ne hvataj me za bradu i za kosu moju! Ja sam se plašio da ti ne rekneš: ‘Razdor si medu sinovima Israilovim posijao i nisi postupio onako kako sam ti rekao.’” (Ta-ha, 92-94)...”O, sine majke moje,” - rece Harun - “narod nije nimalo do mene držao i umalo me nije ubio; nemoj da mi se svete dušmani i ne smatraj mene jednim od onih koji su se prema sebi ogriješili.”“Gospodaru moj,” - zamoli Musa - “oprosti meni i bratu mome i ucini da budemo pod okriljem Tvoje milosti, Ti si od milostivih najmilostiviji!” (Al-A’raf, 150-151)
Obrati li se pažnja na prethodne ajete, vidjet ce se da je najveci povod Samirijinog izazivanja smutnje to što je on vjerovao da je pametniji i dalekovidniji od svih ostalih. Ova oholost se jasno ocituje kroz njegovu recenicu “Ja sam vidio ono što oni nisu vidjeli”. Ovaj osjecaj velicine i gordosti bio je povod Samirijinog ulaska pod komandu duše i šejtana i, u psihologiji, ‘‘biti lider cineci nešto drugacije’’, skretanja u nevjerništvo i izazivanja smutnji.“A šta si to ti htio, o, Samirija?” - upita Musa.“Ja sam vidio ono što oni nisu vidjeli” - odgovori on - “pa sam šaku zemlje ispod izaslanikove stope uzeo i to bacio, i eto tako je u mojoj duši ponikla zla misao.”“E onda se gubi!” - rece Musa - “Citavog svog života ceš govoriti: ‘Neka me niko ne dotice!’ a ceka te još i odredeni cas koji te nece mimoici. Pogledaj samo ovog tvog ‘boga’ kojem si se klanjao; mi cemo ga, sigurno, spaliti i po moru mu prah rasuti. (Ta-ha, 95-97)
Medutim, musliman se nikada ne ponaša voden ubješenjem da je najpametniji i najsuperiorniji od ostalih ljudi. Uvijek je svjestan da je i on podložan cinjenju grešaka i da se, zbog svojih grijeha, priklanja Allahu, dž. š. Ako, cak, i vidi nešto što, doista, ne uocavaju i ne vide drugi, zna da je to Allahova dobrota i iskušenje i ponaša se prema tome govoreci: ‘‘Allah, dž. š., je omogucio da ovo vidim, znanje je jedino od Njega’’.
Ipak, ono što je vidio Samirija nije ništa drugo do nastranost i smutnja.
Nakon svega toga, Musa, a. s., poduzeo je dvije veoma bitne mjere protiv smutnje koju je zapoceo Samirija. Prvo, iz svog naroda je protjerao Samiriju, koji je bio izvor smutnje i povod stranputice ljudi. Tako Samirija više nece moci ciniti munafikluke i izazivati smutnju. Drugo, sasvim je uništio kumir, koji je on nacinio. Kip teleta, koga je narod prihvatio kao svoj kumir, potpuno je spaljen, a njegov pepeo je rasut po moru, da mu se zatre svaki trag.
Kao što se vidi, Musa, a. s., je imao osjecaj velike privrženosti i kategoricne predanosti vjeri. Protiv utjecaja koji su ljude usmjeravali ka negiranju Allaha, dž. š., Musa, a. s., je poduzeo veoma oštre i efikasne mjere; postupio je krajnje odlucno u kontekstu iskorjenjivanja negiranja. Ovo je zajednicko svojstvo svih pejgambera i predvodnika na Pravom Putu, koji slijede praksu pejgambera.
A nakon što je uništio uzrocnike smutnje, Musa, a. s., je, držanjem lekcije, cijeli narod pozvao na pokajanje i poslušnost Allahu, dž. š.:
Ova Musaova odlucna intervencija i rijeci bile su utjecajne u narodu. Sinovi Israilovi su se odazvali Musaovim upozorenjima i pokajali se svome Gospodaru. Medutim, to, isto tako, nije znacilo i da su se sinovi Israilovi potpuno popravili, pošto su se, kao što cemo vidjeti na narednim stranicama, i nakon toga oni u svim prilikama suprotstavljali Musau i nastojali mu priciniti moralne nedace.I kada je Musa rekao narodu svome: “O, narode moj, prihvativši tele, vi ste samo sebi nepravdu ucinili; zato se Stvoritelju svome pokajte i ubijte (prevladajte) u sebi poriv za griješenjem (nefs). To je bolje za vas kod Stvoritelja vašeg, On ce vam oprostiti! On prima pokajanje i On je milostiv” (Al-Baqara, 54)
Books ( 24 works in total )
Movies ( 9 works in total )
Web Sites ( 1 works in total )
Articles ( 1 works in total )
Magazines ( 2 works in total )
