MUSAOV BIJEG IZ MISIRA


U Kur’anu se, u vezi sa Musaom, a. s., prenosi slijedeci dogadaj:
I on ude u grad neopažen od stanovnika njegovih i u njemu zatece dvojicu ljudi kako se tuku, jedan je pripadao njegovu, a drugi neprijateljskom narodu, pa ga zovnu u pomoc onaj iz njegova naroda protiv onog iz neprijateljskog naroda, i Musa ga udari šakom i - usmrti. “Ovo je šejtanov posao!” - uzviknu - “on je, zaista, otvoreni neprijatelj koji u zabludu dovodi! (Al-Qasas, 15)
U ovom dogadaju je Musa, a. s., bio svjedok tuce jednog svoga sunarodnjaka. Ne gledajuci ko je u pravu a ko u krivu, stavio se na stranu onoga od svog naroda. Onoga iz neprijateljskog naroda je udario šakom i, ne želeci to, usmrtio ga. Musa, a. s., postaje svjestan da je pocinio veliku grešku. U ovom dogadaju Allah, dž. š., nam daje pouku i upoznaje nas sa pogrešnošcu stavljanja na neciju stranu samo zato što taj neko pripada našem krugu, unatoc tome što nije u pravu. Svoje djelo u kome je podržao onoga iz svog naroda Musa, a. s., je okarakterizirao kao ‘‘šejtanski posao’’.
Pristup koji se ovdje kritizira je, doista, tokom povijesti covjecanstvu uvijek donosio i donosi mržnju i ratove. Zabluda izražena u vidu vrednovanja ljudskih djela ne prema pravdi i istini, vec neizostavno pravdanje svoje porodice, plemena, naroda, istomišljenika ili svoje rase, bila je, u povijesti, jedan od najvecih povoda za sukob i tiraniju.
Musa, a. s., je odmah shvatio da je taj zli osjecaj, koji šejtan nastoji nametnuti covjeku, zulum; pokajao se zbog grijeha nacinjenog šejtanskim nagovorom i zatražio utocište kod Allaha, dž. š. Ovaj primjer i savjestan postupak Musaa, a. s., u nastavku kazivanja se istice na slijedeci nacin:
Gospodaru moj,” - rece onda - “ja sam sam sebi zlo nanio, oprosti mi!” I On mu oprosti, On, uistinu, prašta i On je milostiv.
“Gospodaru moj,” - rece - “tako mi blagodati koju si mi ukazao, više nikada nevjernicima necu biti od pomoci!” (Al-Qasas, 16-17)
Iz pocinjenog grijeha Musa, a. s., je shvatio da je zaštitio jednog covjeka samo zato što je on pripadao njegovom narodu, ali da je, zapravo, trebao provoditi pravednost. Medutim, taj pristrasni pristup dominirao je Egiptom. Musa, a. s., je greškom ubio jednog od njih. Oni ce sada možda tražiti Musaovo ubistvo, pošto ce se staviti na stranu svoje rase. Ova mogucnost mu je zadala strah:
I Musa u gradu osvanu prestrašen, ocekujuci šta ce biti, kad ga onaj isti od jucer pozva ponovo u pomoc. “Ti si, zbilja, u pravoj zabludi!” - rece mu Musa. (Al-Qasas, 18)
Tako je pocelo razdvajanje izmedu Musaa, a. s., i Faraonovog naroda. Musa, a. s., je noc proveo zabrinut i u strahu, a narednog dana desio se slucaj koji se navodi u prethodnom ajetu: covjek kojem je prethodnog dana pomogao ponovo je od Musaa, a. s., tražio pomoc pošto je, prema kur’anskoj formulaciji, Musa, a. s., bio od njegovog naroda i mislio je da ce mu pomoci kao što je to uradio i prethodnog dana. Medutim, Musa, a. s, nije ponovio istu grešku. Zato što je znao da njegov istonarodnjak nije u pravu, nije mu pritekao u pomoc. A kao stvarni krivac, ovaj covjek se odmah okrenuo protiv Musaa, a. s., i poceo ga kritizirati. Prilikom kritiziranja je iznio i ubistvo covjeka od prethodnog dana, koje je Musa, a. s., pocinio pomažuci mu, a ovaj je sada to koristio kao dokaz protiv Musaa:
I kad htjede šcepati zajednickog im neprijatelja, rece mu onaj: “O, Musa, zar ceš ubiti i mene kao što si jucer ubio covjeka? Ti hoceš da na zemlji silu provodiš, a ne želiš da miriš.” (Al-Qasas, 19)
Mada to bilo i nehotice, Musa, a. s., se našao u poziciji ubice jednog od Misiraca. Što se tice Faraona i njegovih glavešina, oni su poceli raspravljati o kažnjavanju, pa cak i ubistvu Musaa, a. s. Jedan koji je cuo te razgovore otišao je kod Musaa i upozorio ga. Uplašen da ce ga ubiti, Musa, a. s., je napustio grad i udaljio se iz Misira:
I jedan covjek s kraja grada dotrca: “O, Musa,” - rece - “glavešine se dogovaraju da te ubiju; zato bježi, ja sam ti zbilja iskren savjetnik.”
I Musa izide iz grada, ustrašen, išcekujuci šta ce se desiti. “Gospodaru moj,” - rece - “spasi me naroda koji ne vjeruje!” (Al-Qasas, 20-21)
Ove cinjenice u vezi sa životom Musaa, a. s., pružaju nam, takoder, i podatke o njegovom karakteru. U ajetima se, dakle, donose i saznanja o Musaovom karakteru i nazire se da je on posjedovao jednu veoma osjetljivu i razdražljivu karakternu crtu. Izmedu dva covjeka koji se tuku, odmah se stavio na stranu svog sunarodnjaka, drugog je jednim udarcem usmrtio i, plašeci se da ce ga ubiti, napustio je Misir. Cineci sve to, vidljiva je njegova stalna uzrujanost. Medutim, nakon što je Allah, dž. š., razgovarao sa njim i odgojio ga, Musa je naucio da ne strahuje ni od koga osim od Allaha, dž. š., i da se istinski oslanja i pokorava jedino Njemu. Ovo je veoma ilustrativan i lijep primjer razvijanja i sazrijevanja ljudskog karaktera - pod nadzorom Allaha, dž. š.