U Kur’anu se prenosi dijalog koji se odvio izmedu Musaa, a. s., i Faraona. Obratimo li pažnju na Faraonova pitanja i odgovore iz tog dijaloga, za oko ce nam zapeti veoma iskrivljena i kontradiktorna Faraonova razmišljanja. Iz Faraonovih formulacija se vidi da se on, umjesto slušanja Musaovih rijeci, zalagao kako bi ga nadjacao i demantirao. Dok to cini, Faraon ponekad nastoji uzeti pomoc od prisutnih, a ponekad ulaže napore kako bi prisutne ubijedio u svoju iskrivljenu logiku. Jedan dijalog izmedu Musaa i Faraona je tekao na slijedeci nacin:Zatim smo, poslije njih, Musaa i Haruna poslali sa cudima Našim Faraonu i glavešinama njegovim, ali su se oni uzoholili - a bio je to grješan narod. (Yunus, 75)
“Pa ko je Gospodar vaš, o, Musa?” - upita Faraon.“Gospodar naš je onaj koji je svemu onom što je stvorio dao ono što mu je potrebno, zatim ga, kako da se time koristi nadahnuo.”“A šta je sa narodima davnašnjim?” - upita on.“O njima zna sve Gospodar moj, u Knjizi je, Gospodaru mome ništa nije skriveno i On ništa ne zaboravlja.On je za vas Zemlju posteljom ucinio i po njoj vam prolaze utro, i On spušta s neba kišu!” - Samo Mi dajemo da uz njenu pomoc u parovima nice bilje raznovrsno.Jedite i napasajte stoku svoju! To su dokazi za one koji pameti imaju.
Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vracamo i iz nje cemo vas po drugi put izvesti. (Ta-ha, 49-55)
Umjesto da to, nakon ovog jasnog Musaovog poziva, racionalno i savjesno procijene, Faraon i glavešine su se zanimali za vjeru svojih predaka. U pogledu njihove lažne vjere, Faraon je bio bog, a pristalice te vjere nisu prihvatali postojanje Allaha, dž. š.:Kao što se razumije iz navedenog ajeta, Faraonov narod je mislio da je, objašnjenjem Allahovog postojanja i Njegove jednoce, Musa, a. s., ima cilj mijenjanje vjere njihovih predaka, a time i preuzimanje moci u svoje ruke pošto su Faraon i glavešine uživali odredene privilegije utemeljene na njihovoj vjeri. Ako se ta vjera promijeni, Faraon ce izgubiti svu moc. Na Musaa, a. s., i vjeru koju on zagovara gledali su sa tog aspekta; mislili su da ce se, kako god Faraon i glavešine ugnjetavaju narod, ovaj put taj sistem promijeniti i da ce se desiti sasvim suprotno. Naredni odgovor, koji su Faraon i glavešine dali Musau, sasvim otvorena je formulacija tog površnog ugla promatranja:I kada im Musa donese Naše jasne dokaze, oni povikaše: “Ovo je samo smišljena carolija; nismo culi da se ovako nešto dešavalo u doba predaka naših!” (Al-Qasas, 36)
Ustvari, njihova aktualna optužba u smislu: ‘‘Zar si došao da bi vama dvojici pripala vlast na Zemlji?’’ bila je jedna sasvim neiskrena kleveta. Musa, a. s., nije došao vladati Misirom, želio je samo Faraonovo dopuštenje da sinovi Israilovi podu sa njim. Tražio je, dakle, oslobadanje sinova Israilovih, koji su korišteni kao roblje i koji su konstantno bili izloženi zulumu, i dopuštenje za njihovo napuptanje Misira:A oni rekoše: “Zar si došao da nas odvratiš od onoga na cemu smo zatekli pretke naše, da bi vama dvojici pripala vlast na Zemlji? E necemo mi vama dvojici vjerovati!” (Yunus, 78)
Medutim, Faraon, koji nikako nije pristajao na taj zahtjev, isprobao je razlicite metode prema Musau, a. s. Jedna od njih je bila emocionalno provociranje. Podsjecajuci Musaa da je odrastao na njegovom dvoru, Faraon je time namjeravao kod njega izazvati dug zahvalnosti, a i predstaviti ga kao nezahvalnika u ocima prisutnih. Štaviše, aktualiziranjem i pitanja covjeka kojeg je Musa, a. s., nehotice ubio, nastojao ga je dovesti u tešku situaciju. Što se tice odgovora koji je Musa, a. s., dao na sve to, bio je to vjernicki odgovor, izraz potpune predanosti i saglasnosti sa sudbinom:I Musa rece: “O, Faraone, ja sam poslanik Gospodara svjetova!Dužnost mi je da o Allahu samo istinu kažem. Donio sam vam jasan dokaz od Gospodara vašeg, zato pusti da idu sa mnom sinovi Israilovi!” (Al-A’raf, 104-105)
U nastavku svoga govora, Musa, a. s., je objasnio kako njegovo dospijevanje u odrastanje na dvoru nije dobrocinstvo koje mu je ukazao Faraon, naprotiv, da je on na to bio primoran zbog tiranije koju je sprovodio:“Zar te medu nama nismo gojili dok si dijete bio i zar medu nama tolike godine života svoga nisi proveo?” - rece Faraon -“i uradio si nedjelo koje si uradio i još si nezahvalnik?”“Ja sam onda ono uradio nehotice” - rece -“a od vas sam pobjegao zato što sam se vas bojao, pa mi je Gospodar moj mudrost darovao i poslanikom me ucinio. (Aš-šu’ara’, 18-21)
Unatoc tome što je prethodno govorio da strahuje od Faraona, on je, zahvaljujuci Allahovom upozorenju i podsjecanju da je stalno sa njim, neustrašivo i sasvim otvoreno uputio poziv Faraonu. Faraon ga je prvo upitao za njegovog Gospodara:‘‘A dobrocinstvo koje mi prebacuješ - da nije to što si sinove Israilove robljem ucinio?” (Aš-šu’ara’, 22)
Odgovarajuci na Faraonovo pitanje, Musa, a. s., je ovdje istakao i neutemeljnost vjere njihovih predaka pošto su i njihovi preci bili na stramputici. Allah, dž. š., je bio Gospodar i njihovih davnih predaka. Upravo, kada nije mogao pronaci odgovor na ovu cinjenicu, Faraon je Musaa, a. s., nastojao poraziti klevetom i prijetnjom:“A ko je Gospodar svjetova?” - upita Faraon.“Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je izmedu njih, ako vjerujete” - odgovori on.“Cujete li ?” - rece onima oko sebe Faraon.“Gospodar vaš i Gospodar vaših davnih predaka” - rece Musa. (Aš-šu’ara’, 23-26)
Kao što se vidi iz navedenih ajeta, kada ga je, jakim dokazima i rijecima, Musa, a. s., doveo u težak položaj, Faraon je nastupio sa optužbom da je on lud. Stvarni Faraonov cilj ovdje je da tim rijecima u obracanju prisutnima slomi Musaov utjecaj. Musaove utjecajne i istinite rijeci razjarile su Faraona. Nato se još jednom razoblicio njegov despotski karakter; ako nastavi sa time i ako ga ne prizna kao boga, Faraon zaprijeti Musau da ce ga baciti u tamnicu.“Poslanik koji vam je poslan, uistinu, je lud” - rece Faraon.“Gospodar istoka i zapada i onoga što je izmedu njih, ako pameti imate” - rece Musa.A Faraon rece: “Ako budeš kao boga nekog drugog osim mene priznavao, sigurno cu te u tamnicu baciti!” (Aš-šu’ara’, 27-29)
Na to je Musa, a. s., rekao da posjeduje dokaze koji potvrduju znakove njegovog poslanstva te je Faraonu pokazao dvije mudžize darovane od strane Allaha, dž. š.:
Faraon i glavešine, koji su se, putem Musaa, a. s., osvjedocili u dvije Allahove mudžize, unatoc rijeci koje su culi i mudžiza koje su vidjeli, mislili su kako je to Musa izveo jedino uz pomoc carolija. Medusobnim savjetovanjem ove ideje nastojali su onemoguciti padanje pod utisak tih mudžiza:“Zar i onda kad ti budem ocigledan dokaz donio?” - upita on.“Pa daj ga, ako istinu govoriš!” - rece Faraon.I Musa baci štap svoj, kad on - zmija prava, a onda izvadi ruku iz njedara, kad ona, onima koji su gledali - bijela. (Aš-šu’ara’, 30-33)
Logika koja ovdje dolazi do izražaja jedna je uopcena logika nevjernika. U nizu kur’anskih kazivanja govori se o slicnim osobama i reakcijama i iznosi se ova iskrivljena logika. Ovakav stav, koji se zasniva na slijepom vezivanju za vjeru svojih predaka, odbijanje istine iako su dokazi za nju sasvim ociti, nije stav svojstven samo Faraonu i njegovim glavešinama. Nevjernici su tokom povijesti uvijek na ovaj nacin tražili izlaz za sebe. Ovaj ugao posmatranja oholih je naglašen u Kur’anu:“Ovaj je zaista vješt carobnjak” - rece glavešinama oko sebe Faraon -“hoce da vas carolijom svojom iz zemlje vaše izvede. Pa šta savjetujete?” (Aš-šu’ara’, 34-35)
Iako se pred njima nalazio Pravi Put, Faraon i njegove glavešine su se, isto tako, umjesto prihvatanja toga, opredijelili za ateizam i prihvatanje puta razuzdanosti. Unatoc pokazanih mudžiza, odlucili su se upustiti u borbu protiv Musaa, a. s. A u tom kontekstu su se dali u pronalaženje rivala Musau, koga su optužili da je ‘‘carobnjak’’:Odvratit cu od znamenja Mojih one koji se budu bez ikakva osnova na Zemlji oholili. I kakav god oni dokaz vide nece ga vjerovati: ako vide Pravi Put - nece ga kao put prihvatiti, a ako vide stranputicu - kao put ce je prihvatiti... (Al-A’raf, 146)
Za mudžize koje je pokazao Musa, a. s., Faraon je tvrdio da su trikovi carobnjaka. Mislio je da ce te mudžize uspjeti uništiti uz pomoc svojih carobnjaka. Tako ce, kao, poraziti Musaa i doci u još prestižniji položaj. Sasvim jednostavno je mogao ubiti Musaa, a. s., i njegovog brata Haruna, a. s., ali Faraon se priklonio savjetima svojih glavešina. To mu je djelovalo primamljivije. Mislio je da ce ostvariti veliki i postojaniji triumf. Zapravo, Allah, dž. š., približavao ih je velikom porazu i uništenju. I to tamo gdje su se osjecali najsigurnijima.“Zadrži njega i brata njegova”, rekoše, “a pošalji u gradove one koji ce sakupljati, preda te ce sve vješte carobnjake dovesti.” (Al-A’raf, 111-112)
Toliko su bili ubijedeni u trijumf da su Musau, a. s., dozvolili da on odredi mjesto i vrijeme susreta:
Kao ‘‘vrijeme rocišta’’ Musa, a. s., odabrao je termin u vrijeme praznika, kada ce se narod okupiti na jednom mjestu pošto je želio da sav narod bude svjedok ovog susreta. Ovo je krajnje mudar odabir; tako ce se narod moci uvjeriti u Musaovo pozivanje i poraz koji ce doživjeti Faraon i njegovi carobnjaci. Vrijeme ovog rocišta prihvatio je i Faraon:“Zar si došao da nas pomocu vradžbine svoje iz zemlje naše izvedeš, o, Musa?” - upitao je.“I mi cemo tebi vradžbinu slicnu ovoj doista pripremiti! Zakaži nam rocište koga cemo se i mi i ti pridržavati, onako kako odgovara i nama i tebi!”“Neka rocište bude za praznik” - rece Musa - “i nek se narod izjutra sakupi.” (Ta-ha, 57-59)
I Faraon ode, sakupi carobnjake svoje i poslije dode.
“Teško vama!” - rece im Musa. “Ne iznosite laži o Allahu, pa da vas On kaznom uništi; a, sigurno, nece uspjeti onaj koji laži iznosi!”
I oni se, tiho šapcuci, stadoše o svome poslu izmedu sebe raspravljati.
“Ova dvojica su carobnjaci” - rekoše jedni drugima - “hoce vas vradžbinama svojim iz zemlje vaše izvesti i uništiti vjeru vašu prelijepu;
zato lukavstvo svoje pametno pripremite, a onda u red stanite. Ko danas pobijedi sigurno ce postici šta želi!” (Ta-ha, 60-64)
Books ( 24 works in total )
Movies ( 9 works in total )
Web Sites ( 1 works in total )
Articles ( 1 works in total )
Magazines ( 2 works in total )
