Allah, dž. š., je sinove Israilove prvo podijelio na dvanaest razlicitih grupa:
Vjeru u Allaha, dž. š., veliki dio sinova Israilovih nije uspijevao potpuno smjestiti u svoja srca. Štaviše, jednom su od Musaa, a. s., zatražili da im se Allah, dž. š., ukaže. Kao izraz pretjerane drskosti, u skupini su nastupili govoreci da nece vjerovati ukoliko im se ne ukaže:I Mi smo ih na dvanaest rodova podijelili, i Musau smo objavili, kad mu je narod njegov vode zatražio: “Udari štapom svojim po stijeni!” - i iz nje je dvanaest vrela provrelo, svaki rod je znao vrelo iz kog ce piti... (Al-A’raf, 160)
Vidljiva odlika ovog nevjernickog naroda je to što su stalno bili u gramzljivom i nezahvalnom psihickom stanju. Da bi ih spasio od gladi, Allah, dž. š., im je poslao jedno mudžizansko jelo. Unatoc tome što je ovo jelo, za koje sa u Kur’anu kaže da je ‘‘mana i prepelice’’, bilo Allahov icram, sinovi Israilovi su se, nakon izvjesnog vremena, poceli žaliti na to jelo:I kada ste uglas rekli: “O Musa, mi ti necemo vjerovati dok Allaha ne vidimo!” - munja vas je ošinula, vidjeli ste. (Al-Baqara, 55)
Ovdje, na sasvim ocit nacin, još jednom do izražaja dolazi nezahvalnost Musaovog naroda, sinova Israilovih.I Mi smo vam od oblaka hladovinu nacinili i manu i prepelice vam slali: “Jedite lijepa jela kojima vas opskrbljujemo!” A oni Nama nisu naudili, sami sebi su nepravdu nanijeli. (Al-Baqara, 57)i kada ste rekli: “O, Musa, mi ne možemo više jednu te istu hranu jesti, zato zamoli, u naše ime, Gospodara svoga da nam podari od onoga što zemlja rada: povrca, i krastavica, i pšenice, i lece, i luka crvenoga!” - on je rekao: “Zar želite da ono što je bolje zamijenite za ono što je gore? Idite u grad, imat cete ono što tražite!”... (Al-Baqara, 61)
Kazivanje o kravi
Musaov narod nije uspio istinski razumjeti vjeru u koju ih je Musa, a. s., pozivao. Kao što smo i prije istakli, svome vjerovjesniku su bili poslušni ne radi postizanja Allahovog zadovoljstva, vec vjetovatno zato što su ga doživljavali kao mocnog i odlucnog lidera.Uvijek su nastojali izmijeniti vjeru, koja im se objavljivala, i prilagoditi je svojim prohtjevima i okvirima stare vjere. Ne uocavajuci njenu jednostavnost i cistotu, radili su na tome da svoju vjeru dovedu u zamršeno i teško stanje, da sebi nacine kumire; da, otežavanjem usmjeravanja ka Alahu, dž. š., to uvrste u svoje obicaje i da kumire koriste kao posrednike.
Ova cudna logika otežavanja vjere vidljiva kod sinova Israilovih se na najocitiji nacin objašnjava u jednom kazivanju u suri Al-Baqara. U ovom kazivanju Allah, dž. š., sinovima Israilovim nareduje da zakolju kravu. Zatraženo je bilo samo prinošenje žrtve klanjem krave, i Musa, a. s., to saopcava svome narodu. Što se tice sinova Israilovih, oni otežavaju ovu veoma jasnu i lahku naredbu. Allah, dž. š., od njih traži samo klanje krave, a oni se, iako se to ne traži od njih, upuštaju u detalje misleci da vjera treba biti teška i složena. Upuštajuci se u nebitne i nepotrebne detalje, odlaze toliko daleko da Allahovom Vjerovjesniku, koji se nalazi medu njima, govore “Zbijaš li ti to s nama šalu?”:
Kao što se objašnjava u navedenom kazivanju, Musaov narod je stalno pravio probleme u kontekstu izvršavanja Allahovih naredbi; kada je ova naredba došla u stanje kada je, zbog detalja koje su sami proizveli, gotovo neizvšiva, oni su pristali da je izvrše. Ono što se od njih tražilo bilo je, zapravo, vrlo lahko: trebali su samo zaklati kravu!A kada je Musa rekao narodu svome: “Allah vam nareduje da zakoljete kravu”, - oni upitaše: “Zbijaš li ti to s nama šalu?” - “Ne dao mi Allah da budem neznalica!” - rece on.“Zamoli Gospodara svoga, u naše ime”, - rekoše - “da nam objasni kojih godina ona treba biti.” - “On kaže” - odgovori on - “da ta krava ne smije biti ni stara ni mlada, nego izmedu toga, srednje dobi, pa izvršite to što se od vas traži!”“Zamoli Gospodara svoga, u naše ime”, - rekoše - “da nam objasni kakve boje treba biti.” - “On porucuje” - odgovori on - “da ta krava treba biti jarkorumene boje, da se svidi onima koji je vide.”“Zamoli Gospodara svoga, u naše ime,” - rekoše - “da nam objasni kakva još treba biti jer, nama krave izgledaju slicne, a mi cemo nju, ako Allah htjedne, sigurno pronaci.”“On porucuje” - rece on - “da ta krava ne smije biti istrošena oranjem zemlje i natapanjem usjeva; treba biti bez mahane i bez ikakva biljega.” - “E sad si je opisao kako treba!” - rekoše, pa je zaklaše, i jedva to uciniše. (Al-Baqara, 67-71)
Pogledamo li i danas na jevrejsku vjeru, moguce je vidjeti da se, usloženo, nastavlja jevrejska logika detaljiziranja, objašnjena u kazivanju o kravi. U Talmudu, jevrejskoj vjerskoj knjizi, nalaze se najneobjašnjiviji detalji o svakodnevnom životu. Ilustracije radi, nalaze se apsurdni detalji o nebrojenim pitanjima, od toga kako se muzu krave do toga kako ce se koristiti dim tamjana, koji apsolutno nemaju nikakve veze sa vjerom. A mjera ljudske vjere u jevrejstvu mijenja se prema nivou primjena ovih detalja. Suprotno tome, sasvim je zaboravljeno pitanje vjere u Boga i buduci svijet, što predstavlja osnovu pobožnosti. Jevrejska vjera je došla u položaj cjeline pravila koja se trebaju primjenivati, a izgubljene su osnove vjere kao što su strah od Boga, Božije zadovoljstvo i ljubav prema Bogu.
Pobuna protiv naredbe i proklinjanje sinova Israilovih
Nakon što su izašli iz Egipta, Allah, dž. š., je, kao njihovu domo-vinu, sinovima Israilovim obecao jednu zemlju. O onome što su, prilikom ovog putovanja, cinili Musau, a. s., i o nevoljama koje su mu priredivali, govorili smo na prethodnim stranicama. Sa pricinjavanjem nevolja oni su nastavili i kada su došli do Obecane zemlje: Allah, dž. š., im je nebrojeno puta pomagao. Provodenjem kroz more spasio ih je od Faraona i dao im ovu zemlju. Obecao im je da ce sigurno pobijediti ako se budu borili protiv tamošnjeg razuzdanog naroda. Trebali su se osloniti na Allaha, dž. š., i pokoriti se Njegovom poslaniku. Medutim, usprotivili su se Musaovim upozorenjima i iz straha nisu ušli tamo. Istupila su samo dva covjeka, koji su rekli da se treba pouzdati u Allaha i boriti se:A kada Musa rece narodu svome: “O, narode moj, sjetite se Allahove blagodati prema vama kada je neke od vas vjerovjesnicima ucinio, a mnoge vladarima, i dao vam ono što nijednom narodu nije dao;O, narode moj, udite u Svetu zemlju, koju vam je Allah dodijelio, i ne uzmicite nazad, pa da se vratite izgubljeni”-oni rekoše: “O, Musa, u njoj je nemilosrdan narod i mi u nju necemo uci, dok god oni iz nje ne izidu; pa ako oni iz nje izidu, mi cemo onda, sigurno, uci.” (Al-Ma’ida, 20-22)
Unatoc ovim upozorenjima, sinovi Israilovi su se suprotstavili Allahovom Poslaniku i obratili mu se krajnje drsko i neuljudno:Dva covjeka koja su se Allaha bojala i kojima je On darovao milost Svoju - rekoše: “Navalite im na kapiju, pa kad kroz nju prodete, bit cete, sigurno, pobjednici; a u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici!” (Al-Ma’ida, 23)
Kao što se vidi iz navedenih ajeta, sinovima Israilovim je, nakon ove nepokornosti Allahu, dž. š., i njegovom poslaniku, cetrdeset godina bilo zabranjeno to podrucje i oni tamo nisu mogli uci.“O, Musa,” - rekoše oni - “dok god su oni u njoj mi necemo u nju ulaziti! Hajde ti i Gospodar tvoj pa se bijte, mi cemo ovdje ostati!” (Al-Ma’ida, 24)Obijest Musaovog naroda je vec previše narasla. Došli su u položaj da više nisu slušali nijednu Vjerovjesnikovu rijec, da su mu se otvore-no suprotstavljali. Nato se Musa, a. s., obratio svome Gospodaru i zatražio da njega i njegovog brata Haruna odvoji od tog buntovnickog naroda:“Gospodaru moj,” - rece Musa - “ja osim sebe imam moc samo nad bratom svojim; zato presudi nama i ljudima grješnim!”“Cetrdeset godina oni ce zemljom lutati” - rece On - “jer ce im Sveta zemlja zabranjena biti, a ti ne tuguj za narodom grješnim!” (Al-Ma’ida, 25-26)
Musa, a. s., radio je na tome da svome narodu dostavi Objavu svoga Gospodara. Ulagao je velike napore kako bi svoj narod spasio od kumira i kako bi im objasnio pravu vjeru. Njegov cilj je bio da, radi postizanja Allahovog zadovoljstva, upozori ljude i spasi ih džehennemskih patnji. U tom kontekstu je vodio borbu protiv Faraona i radio na promjeni zabludjelih vjerovanja svog naroda. Radeci to, doživljavao je neprilike i od Faraona i njegovih pristalica, a i od svog naroda. Medutim, Musa, a. s., je bio odabrani rob, koji je sasvim predano živio za Allaha, dž. š., i Gospodar ga je spasio nevolja i belaja kako Faraonovih, tako i od onih koje su dolazile od njegovog naroda.
Sinovi Israilovi, koji nisu slijedili svoga vjerovjesnika, koji su okretali leda povjerenoj im vjeri i koji su, govoreci ‘‘Hajde ti i Gospodar tvoj pa se bijte’’, cinili nezahvalnost, pouka su svim pravovjernima. Allah, dž. š., na slijedeci nacin upozorava vjernike da ne budu kao sinovi Israilovi koji su okrenuli leda svome pejgamberu:
O, vjernici, ne budite kao oni koji su Musaa uznemiravali, pa ga je Allah oslobodio onoga što su govorili, i on kod Allaha ugled uživa. (Al-Ahzab, 69)
Books ( 24 works in total )
Movies ( 9 works in total )
Web Sites ( 1 works in total )
Articles ( 1 works in total )
Magazines ( 2 works in total )
